Tuesday, October 21, 2008

Novi sastav NOO

Na redovnoj godišnjoj skupštini Društva astronoma Srbije izabrani su novi članovi Nacionalnog komiteta za astronomiju i Upravnog odbora DAS. Samim tim je došlo do promene sastava Nacionalnog organizacionog odbora. Novi članovi su: Ištvan Vince, Predrag Jovanović, Slobodan Ninković, Nadežda Pejović, Dejan Urošević (Nacionalni komitet), Zoran Knežević (direktor AOB), Dejan Urošević (sef Katedre), Milan Dimitrijević (predsednik DAS), Natasa Stanić i Nikola Božić (predsednik NOO).

Monday, October 20, 2008

Rezultati studentskog konkursa

Clanovi Nacionalnog organizacionog odbora su pregledali svih 6 pristiglih radova na Konkurs "Na tebi je da otkrijes svemir". Izabrana su dva, po misljenju zirija, najbolja rada. Pobednik konkursa je Slobodan Milovanovic (student I godine Masinskog fakulteta u Beogradu), a drugoplasirani je Andrej Obuljen (student II godine Matematickog fakulteta - smer astrofizika, Beograd). Njih dvojica su stekli pravo da prisustvuju Ceremoniji svecanog proglasenja MGA, u Parizu u januaru 2009.

Ziri je imao tezak posao jer su radovi i ostalih autora bili jako kvalitetni i zato svi oni zasluzuju pohvalu.

------------------------


I NAGRADA
Slobodan Milovanovic, student I godine Masinskog fakulteta

Posmatrati zvezdu padalicu

...Zima je, ledi mi se dah. Stezem vrecu u kojoj lezim, tako da sto bolje smanjim otvore sto pustaju unutra hladan vazduh, koji me tera da drhtim. Vreca je skroz vlazna spolja. Uspevam da sakrijem od hladnoce sve delove tela osim ociju i nista me nece naterati da odem u topli dom, sem izlaska Sunca. Jos jedan je proleteo! Mislim da je Leonid, dok mi oci prate unazad trag sjajnog meteora. U mrklom mraku, osvetljen samo zvezdanim nebom, na papiric slepo pisem "L -2".

Vreme prolazi, a nista se ne desava. Iscekujuci jos jednu zvezdu padalicu prelecem ocima preko svoda, na kom jedva uspevam da raspoznam sazvezdja, dok mi duboki izdisaji stvaraju kratkotrajnu maglu u vidnom polju. Ne secam se kad je nebo bilo ovako kristalno prozirno, a znam da svaki put na zimskoj vedrini to pomislim. Odjednom me prekida glas: "Vreme, 02:45" i opet na svoj urolani papiric, u toplini vrece, zapisujem vreme i nastavljam da cekam sirom otvorenih ociju.

Svaki cas prolecu, u svim bojama, razlicitim pravcima, svetli, tamni, dugi, kratki... pravi vatromet. Jedan je cak zasvetleo ljubicasto, razbacujuci varnice i nastavljajuci svoj put jos jedan sekund u zuto-zelenoj boji... naravno sporadik. Drugi je bio toliko sjajan da je posle toga i njegov trag ostao da svetli citavih 15 sekundi, bledeci lagano u tamu. A treci...

Na severu zvezde se gase od horizonta ka meni? To je oblak. Pocinjem da strahujem da ce posmatranje biti zavrseno pre vremena i nadam se da je dovoljno mali da lagano proleti ostvaljajuci sto veci deo neba vedar, kako bih ugledao makar jos jednu. Srecom, vetar prestaje da duva i sivi oblak se zadrzava na svojoj poziciji.

Istok polako postaje plavlji i svestan sam da ce uskoro jutro. Oci mi se sklapaju same, a paznju mi u budno stanje vracaju samo uzvici: "Stop" i "Vreme"..., ali na kraju potpuno padam u slatki san u toploti svoje vrece za spavanje...

Bila je to fascinantna posmatracka noc, razmisljam. Da su me bar probudili ranije, mozda i ne bih nazebao ovoliko, ali mi to i nije toliko vazno. Posle druge, dnevne ture spavanja u toploj sobi planinarskog doma, obradjujuci rezultate posmatranja, prisecam se svake padalice, dok njene podatke prepisujem u formular sa papirica od sinoc.

Uskoro ce mrak, stezem zube od nervoze, nadajuci se da ce posle vecere nebo biti opet vedro. Iscekujem sledecu zvezdu padalicu kao da je nikad nisam video i znam da ce kad je budem video, zelja koju cu zamisliti biti da vidim samo jos jednu.

Zima je, ledi mi se dah, stezem vrecu...

------------------------

II NAGRADA
Andrej Obuljen, student II godine Matematickog fakulteta

Na tebi je da otkrijes svemir

Iduca godina proglasena je za Medjunarodnu godinu astronomije. Takve stvari se ne desavaju cesto za naucne discipline. Zato je treba iskoristiti maksimalno kako bi se podigao nivo svesti ljudi o astronomiji i kako bi se ljudi koje interesuje astronomija ohrabrili da nije opasno krenuti tim putem. Ja sam student astrofizike i uvek me zanima zasto tako malo ljudi na kraju upise taj smer. Ono sto je karakteristicno za astronomiju i astrofiziku u Srbiji jeste to sto se godisnje po oko deset ljudi upise na neki od tih smerova. Samo ljudi koji dovoljno vole astronomiju i oni koji su hrabro radoznali za tu nauku, a neodluceni za svoje dalje skolovanje, na kraju krenu tim putem. Nakon par godina skolovanja taj broj opada iz godine u godinu, da bi negde na poslednjoj godini skolovanja ostao jedan do dva studenta iz prvobitne grupe. Tako da mali broj ljudi na kraju zavrsi taj smer po godini. Vecina njih na kraju nadje dobar posao, kako u Srbiji tako i u svetu. A tamo gde se zaposle budu odlicni. Da li je moguce da u Srbiji nema vise ljudi koji bi mogli da se uspesno bave astronomijom, i ako ima kako ih motivisati? I na koji nacin bi sadasnji studenti mogli da pomognu u privlacenju mladih zainteresovanih ljudi na stranu astrofizike i da pomognu popularizaciju astronomije, posebno u toku Medjunarodne godine astronomije (MGA)?

Sigurno je da ima zainteresovanih. Godisnje samo u Istrazivackoj stanici Petnica bude preko 10 srednjoskolaca koji rade svoje projekte iz astronomije i nesto manje od tog broja radova na kraju bude objavljeno. Od svih njih godisnje astrofiziku upise ne vise od dvoje. Ostali se odluce da studiraju druge prirodne nauke. Kako i njih motivisati da nastave sa astronomijom?

Potrebno je da ljudi koji su vec uspesno prosli putem astronomije pokazu mladjima (osnovna i srednja skola) svoje uspehe i to tako sto bi se drzala popularna predavanja o njihovom radu. Price iz zivota tih ljudi i nacin na koji su oni na kraju dosli do uspesnog rada i otkrica moze inspirisati mlade ljude. Mladi moraju biti sigurni da je moguce uspeti ako se otisnu u te vode, a ne da je to corsokak na cijem kraju se u najboljem slucaju nalazi mesto profesora u srednjoj skoli. Za studente bi bilo korisno da im se demonstrira neki deo istrazivackog rada i da im se postave teme za dalji rad u toj oblasti. Na primeru student moze shvatiti mnogo vise nego slusajuci predavanje.

Studenti, takodje, treba da se angazuju u okviru MGA. Oni su negde izmedju srednjoskolaca i naucnika i samim tim mogu lepo da se sporazumeju sa mladjima i da im na jedan laksi nacin pridju i objasne mogucnosti i raznolikosti u astronomiji. Mogle bi da se organizuju akcije obilazaka gradova po Srbiji studenata astronomije i astrofizike i drzanje predavanja u osnovnim i srednjim skolama. Predavanja bi imala neku temu iz oblasti koju student izabere i kojom najbolje vlada. Cilj tog predavanja, pored toga sto ucenici nesto nauce, bio bi da ucenici vide da se ljudi time bave i da ima studenata koji su izabrali astronomiju. Za tu svrhu, veoma korisno bi bilo da se napravi knjizica iz astronomije koja bi sadrzala upustva, teorijska i prakticna, za lagane projekte iz oblasti astronomije na nivou ucenika osnovnih i srednjih skola. Zainteresovani ucenici mogli bi da urade nesto prakticno iz astronomije, a da im pritom neko od studenata bude mentor.

Za motivaciju ucenika mogli bi da se angazuju i studenti drugih fakulteta. Svaki student koga zanima astronomija, a studira neki drugi fakultet, dobro bi dosao sa idejama i sposobnostima za popularizaciju, ali i kao pojacanje u broju. Studenti likovnih fakulteta bi mogli da u saradnji sa studentima astronomije, crtaju stripove i plakate edukativnog karaktera ili kako bi najavili MGA. Stripovi bi obradjivali interesantne teme kroz crteze. Plakati bi se postavljali po skolama, a stripovi u okviru skolskih novina. U saradnji sa studentima dizajna bilo bi moguce osmisliti zanimljive logoe za majce koje bi se prodavale u toku MGA. Studenti racunarskih fakulteta mogli bi pomoci u pravljenju interaktivnih programa i kvizova iz oblasti astronomije. Takav angazman studenata ne zahteva mnogo, a moze da donese lepe rezultate.

MGA moze da donese astronomiji u svetu velike rezultate. Posebno u Srbiji gde veliki broj ljudi ne zna sta izucava ta nauka, ili ima potpuno pogresne predstave o njoj. To ne znaci da ce u iducih par godina broj studenata astrofizike i astronomije drasticno da se poveca, ali bitni su i mali koraci. Ne sme se dozvoliti da covek otkriva lepote i cari najstarije nauke kad odraste zato sto za to nije imao priliku u mladosti. Takodje, ne sme se dozvoliti da mladi ljudi ne nastave da se bave njom zato sto misle da na tom putu nema buducnosti. Lepo je videti koliko se ljudi na svetu trude i smisljaju nove nacine da ljudima predstave astronomiju u najboljem svetlu i da ih privuku pomocu raznih programa i projekata. Treba pruziti vecem broju ljudi da saznaju tajne svemira u kom zive na jedan laksi i pristupacniji nacin.

I na nama, koji volimo i koji se bavimo astronomijom, je da omogucimo da bude samo na njima da otkriju svemir.